Tučepi danas prepoznajemo ponajprije kao turističku destinaciju na suvremenim itinerarima Hrvatske i Europe. No, Tučepi su staro naselje, s četiri milenija dugom prošlošću, čemu je glavni razlog povoljni zemljopisni položaj.

Tučepi na zapadu granice s gradom Makarskom kao glavnim i jedinim urbanim središtem hrvatske mikroregije Makarsko primorje, dok ga sa sjevera omeđuje impozantna planina Biokovo. Tučepski zaselci: Podpeć, Čovići, Srida sela, Šimići i Podstup, sa odlikama primorskog tradicijskog graditeljstva, raštrkani su po širokoj zoni primorske flišne padine, bogate s nekoliko prirodnih izvora vode i terasastim poljoprivrednim zemljištem s vinogradima i maslinicima.

Na jugu, uz pitomu, šljunkovitu i četiri kilometra dugu obalu, smjestile su se današnje Tučepi, novo i moderno naselje, koje svoj prosperitet zasniva na turističkoj djelatnosti.

0 tome da su Tučepi bile naseljene još u predpovijesnom razdoblju (Iliri. 2000 g. pr. K. - I. .st.) svjedoci nam ime naselja.

Jedna od pretpostavki postanka i značenja njegova naziva vezuje se za ilirsko podrijetlo, i to po sačuvanim staroilirskim elementima na albanskom jeziku i značilo bi selo kod izvora (vode).

Da su Tučepi bile naseljene još u ilirsko doba, svjedoče nam arheološkotoponomastički indiciji: karakteristične uzvisine rađene u suhozidu s tipičnim tumulima na najvišoj točki, koje narod naziva Gradinama (na padinama brda Sutvid), Gomilama (lokaliteti Sutvid, Ravnice...), Gradcem (nedaleko morske obale) i Gradom (iznad puta koji vodi iz Sride sela u Podpeć).

Najstarije ubicirani nalaz iz antickog razdoblja (Rimljani, 1. - 6. st.) je nekropola na južnim obroncima brda Sutvid. Početrkom 20. st. na ovom lokalitetu su otkrivene stele s natpisima, skeletni grobovi, različiti grobni inventar i nekoliko primjeraka rimskog novca (2. - 4. st.). Istočno od Sutvida, uz samu cestu koja povezuje Primorje sa zaleđem, nalazi se lokalitet Okrumbica.

Mnogobrojnost arheoloških tragova - ostaci zida sa žbukom, tegula, fragmenti raznih keramičkih posuda i nalaz željeznog koplja, otvaraju mogućnost ubikacije kasnoantičkog naselja na ovom predjelu. Lokalitet Javorak zauzima širi predio oko križanja lokalnog puta Čvići - Podpeć.

Na osnovu njegova položaja te slučajnog nalaza novca, zida i nekropola, venecijanski putopisac Alberto Fortis (1741. - 1803.) u svom djelu "Put po Dalmaciji" (Venecija, 1774.) navodi da se na tom mjestu nalazio kasnoantički Prokopijev Laurentum.

O kontinuitetu življenja u širem arealu mjesta Tučepi, uz lokalitet Sutvid, svjedoče nam lokaliteti crkve Gospina rođenja na mjesnom groblju (na jugoistoku mjesta. ponad morske obale i magistralne ceste) te lokalitet crkve Sv. Jure (na krajnjem jugozapadu, uz obalu mora, danas u okruženju hotelskog kompleksa).

Crkva Sv. Jure podignuta je 1311. godine i do danas nam se sačuvala kao romaničko gotička jednobrodna građevina s polukružnom apsidom, dok su se u unutrašnjosti sačuvali oslikani posvetni križevi. Kompletno je obnovljena nakon arheoloških i konzervatorskih istraživanja 1992./93. godine. Na samom lokalitetu prezentirano je više razvojnih faza: ranokršćarska vila rustika l. - 2. st., kasnoantički oratorij, srednjovjekovna crkva i nekropola te dio kasnije južne prigradnje - cenobij.

Na samom vrhu Sutvida, na predpovijesnom lokalitetu, nalaze se temelji crkve Sv. Vida. Pretpostavlja se da su Hrvati doseljenjem u ove krajeve u 7. st., na tom mjestu štovali svoga boga Svevida te pošto su se pokrstili, pretvorili su poganski hram u kršćansku crkvu.

Crkva Gospodina rođenja sagrađena je 1703.g., kao jednobrodna građevina sa svim odlikama dalmatinskog provincijalnog baroka. Nakon potresa 1962. godine, crkva je stradala, nakon čega je demontirana i sagrađena u istom obliku.

Pri demoniranju ove barokne crkve, u temeljima su otkriveni arhitektonski ukrasni dijelovi koji su pripadali starokršćanskoj crkvi (5. - 6. st.). Pred zapadnim pročeljem nalaze se četiri srednjovjekovne ploče s karakterističnim reljefnim ukrasima iz tog doba: prikaz maca i štita s ružom ili polumjesecom, te križem preko cijele ploče.

Na lokalitetu se nalazi stela iz 1. st., koja se smatra najranijim sepulkralnim spomenikom u Makarskom primorju.

Dugo je vremena bila smatrana nadgrobnim obilježjem dužda Petra I Candiana koji je poginuo, nedaleko lokaliteta, u pomorskoj bitci s Neretvanima 18. rujna 887. godine.

Veliki broj rimskih tegula s pečatom tvornica, keramički i stakleni antički, kasnoantički, srednjovjekovni i kasnosrednjovjekovni nalazi, te nalazi novca, naušnica i ostalih sitnijih metalnih predmeta iz 10. do 17. st., svjedoče o dugoj i burnoj prošlosti samoga mjesta.

Uporedo sa životom pri morskoj obali, život se odvijao i u podbiokovskim zaselcima.

0 tome nam svjedoče ostaci temelja crkve Sv. Martina s nekropolom (na lokalitetu Grebišće, sjeverozapadno od brda Sutvid).

Po temeljima se može zaključiti da je crkvica stare orijentacije istok - zapad, popločana je bila od domaćih kamenih ploča. Oblik apside je izvana četvorokutan, a iznutra polukružan, što se može povezati sa sličnim oblicima dalmatinskih crkvica 11. - 12. stoljeća.